Od Ivanja do Ivanja u župi
Objavljeno, 23.6.2010. Novosti
U skladu sa svetopisamskim izrazom da je tisuću godina kao jedan dan, a dan kao tisuću godina u Njegovim očima, podsjetimo se svega što se zbilo u tih kratkih godinu dana…
Nakon trodnevnice, na kojoj su sudjelovali podravski i međimurski svećenici, i našeg glavnog župnog proštenja, uslijedilo je ljetno vrijeme predaha i odmora. I dok su neki odahnuli, drugi su marljivo radili usprkos ljetnih vrućina: nedugo nakon botinovečkog proštenja sv. Ilije u srpnju započelo je rušenje dotrajale i već opasno ruševne garaže župnog dvora te izgradnja nove.
Mjesec kolovoz obilježila su, uz rokovsko proštenje u Kunovcu, prije svega hodočašća: druge subote u mjesecu Marija Bistrica, četvrte Trsat, ali i jedan nesvakidašnji događaj. Dok je dio vjernika hodočastio Majci Božjoj Močilskoj, dio se, na čelu sa župnikom, uputio na redovničke zavjete u Zagreb. U samostanu Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Frankopanskoj, Gordana Flegarić je nakon višegodišnjih priprema položila privremene redovničke zavjete i postala s. Marija Gordana. Uistinu velika radost za župu.
Početkom rujna hodočasti se u Ludbreg na proštenje Predragocjene Krvi Kristove, a kratko nakon početka školske godine zazvali smo Duha Svetoga na djecu i mlade. Krajem mjeseca započeo je tečaj za pripravu odraslih za primanje sakramenata, a već početkom idućeg Tjedan Caritasa, treći po redu: pod geslom I četvorica ga uniješe ispunili smo tjedan dana molitvom, djelotvornom ljubavlju i druženjima.
Preko svetkovine Svih svetih i molitvenog prisjećanja naših pokojnika u studenom, prosinačkog proštenja sv. Barbare u Kunovcu, koje nam je predvodio župnik sv. Nikole biskupa iz Koprivnice, projurili smo kroz relativno toplo kasno jesensko vrijeme i započeli pripravu za Božić kroz adventske ispovijedi.
Dok staru godinu završavamo čitanjem statistike, koja nam i dalje nastavlja u negativnom trendu, novu godinu uvijek počinjemo prisjećanjem na prošle dobre stvari i ljude misom zahvalnicom za sve dobročinitelje župe u protekloj godini.
Nakon Orašijade krajem siječnja i proštenja na Svijećnicu, koje je predvodio župnik rasinjski, već je stigla polovicom veljače korizma i priprava vjernika za vazmeno trodnevlje i najveći blagdan, Uskrs. Na njezinu samom početku obilježili smo krajem veljače župno klečanje: u ime cijele biskupije taj se dan naša župa poklonila pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Glavnu misu je predvodio župnik đurđevački, uz koncelebraciju svećenika iz dekanata.
Na 5. korizmenu nedjelju velik je broj župljana sudjelovao na župnom križnom putu, usprkos na mahove jakom protivnom vjetru, koji nam je otežavao hod.
Na uskrsnom su bdijenju i ove godine sakramente krštenja, pričesti i potvrde primili odrasli vjernici koji su se od prošle jeseni pripremali kroz susrete i kateheze. Vrijedi spomenuti i trud mladih pjevača koji su nam ove godine otpjevali muku na Cvijetnicu.
Krajem travnja pružila se prilika za hodočašće u Torino: torinsko je platno, naime, samo ove godine bilo izložno svega mjesec dana. U nastavku su hodočasnici posjetili i milansku katedralu.
Polako se približavajući lipnju i novom proštenju, dolazimo do podjeljivanja sakramenata prve sv. pričesti i potvrde (16 prvopričesnika i 30 firmanika), do obilježavanja sv. Florijana s našim vatrogascima te židorovskog proštenja u Kunovcu. Polovicom svibnja obavljena je i vizitacija u župi.
Kroz lipanj obilježavamo proštenje u Pustakovcu i Goričkom te započinjemo devetnicu kao pripravu za još jedno župno proštenje sv. Ivana Krstitelja.
Od materijalnih radova vrijedi spomenuti akciju čišćenja župnih “gorica”, u koju se uključio lijepi broj župljana. Svetohranište s kipovima iz župne crkve odvezeno je na restauraciju u Ludbreg. Nabavljeno je nešto od novog liturgijskog ruha (oltarnici i antipendiji), na čemu zahvaljujem vjernicima koji su se uključili.
Pred završetkom je vanjsko uređenje novoizgrađene dvorišne zgrade i garaže na župnom dvoru, a u tijeku je izrada stolarije za kapelu sv. Barbare u Kunovcu: u tu su se akciju skupljanja darova po prvi puta uključili župljani cijele župe, što je za svaku pohvalu. Ne treba naglašavati koliko je lakše kada svi pomažu – vrijedi isti princip kao i u molitvi: slaba je molitva kad jedan moli sam za sebe. Ako ne moli za sebe, već za druge, tada svi mole za jednoga, a to je molitva koju Gospodin uslišava. Stoga se nadam da će se svi župljani uključiti i u slijedeću akciju, u kojoj ćemo skupljati za župnu crkvu, već prema svojim mogućnostima. Sjetite se, složna braća kuću grade, a ona druga…
Premda su potrebe velike i neki vjernici nestrpljivi da se što više napravi u što kraćem vremenu, prema mogućnostima svake godine napravimo dio. Za pet godina mislim da se vide neke razlike i pomaci. Za idućih pet još se svašta može napraviti – ni Rim nije napravljen u jednom danu (osim ako se ne vratimo na rečenicu s početka).
Stoga zahvaljujem svima koji su u ovom proteklom razdoblju pomogli, trudili se i žrtvovali za zajednicu odvojivši nešto od sebe za druge…
Uz pozdrav od župnika, budite dobri jedni drugima i ne zaboravite: polako, ali sigurno.